Narav kraljevstva Božjeg u filozofiji Nikolaja Berdjajeva

Apstrakt

Rad istražuje narav kraljevstva Božjeg za što uzima perspektivu ruskog filozofa Nikolaja Berdjajeva. Berdjajev koji je mnogo pisao o različi tim temama, na kraljevstvo Božje osvrće se prilikom razmatranja problema povijesti, vremena, odnosa osobe i društva, kreativnosti i posebice kada specifično piše o temama naslovljenima Kraljevstvo Božje i kraljevstvo Cezara i Carstvo Duha i carstvo Cezara. Na tragu njegova filozofskog doprinosa promišljanju o kraljevstvu Božjem, rad želi promisliti narav Božjeg kraljevstva i ukazati na značaj te naravi s obzirom na osobu, slobodu, kreativnost i smisao povijesna života. Prema Berdjajevu kraljevstvo Cezara i Božje kraljevstvo stoje kao oprečne stvarnosti – Cezar kao simbol materijalnosti, vlasti i svijeta i kraljevstvo njegovom suprotno, kraljevstvo Božje, kao kraljevstvo drugoga, duhovnoga i materijalnoga reda. Ovo drugo kraljevstvo se, zbog onoga što je kod Berdjajeva uspostavljeno kao metafizika povijesti, nameće u kraljevstvo Cezarove materijalnosti i preobražava Cezarovo carstvo u carstvo Boga i u nje mu čini novo Nebo i novu Zemlju. Narav kraljevstva Božjeg je u transfiguraciji, u bogočovještvu i poosobljenju stvarnosti i odražava ono što Berdjajev klasificira egzistencijalnim vremenom. To je vrijeme u kojem čovjek djeluje na način da preobražava stvarnost nadilazeći cikličke zakone kozmičkog vremena i linearnost povijesnog usuda. Prema Berdjajevu: „Kraljevstvo Božje ne može zamisliti samo ljudskom aktivnošću, ali isto se ne može zamisliti bez ljudske aktivnosti.“, zbog čega, narav Božjega kraljevstva mora odražavati čovjekovu kreativnost i slobodu, koja čak i tvorca svega stvorenoga može iznenaditi. Ovaj rad želi propitati vezu između transfigurativne naravi kraljevstva Božjega i preobražavajućeg djelovanja čovjekova kako bi ukazao na to da su Božje kraljevstvo i čovjekovo djelovanje u međuovisnosti.