Istraživački diskurs pedagogije u Hrvatskoj (Studija slučaja za desetljeća 1931-1940, 1971-1980. i 2011-2020)

Apstrakt

Nakon početnog razdoblja tzv. prosvjetiteljske pedagogije (od 1850. godine do Prvoga svjetskog rata), pedagogija u Hrvatskoj prošla je tri etape razvoja: pluraliziranu znanstvenu pedagogiju između svjetskih ratova, monistički ograničenu socijalističku pedagogiju nakon Drugoga svjetskog rata, te povratak pluraliziranoj pedagogiji od osamostaljenja Hrvatske početkom 90-ih godina XX. stoljeća. Razlike između tih etapa toliko su velike da se kod svake od njih promijenio odnos pedagogije prema okruženju: od prevlasti njemačkog jezika, klasika pedagogije i reformskih strujanja do Drugoga svjet skog rata, preko apsolutne dominacije ruskog jezika i sovjetske pedagogije neposredno nakon Drugoga svjetskog rata uz postupno oprezno otvaranje prema nekim drugim područjima, do ključnog utjecaja engleskog jezika i radova o odgoju i obrazovanju uglavnom iz anglosaksonskog područja posljednjih tridesetak godina. Svaki od tih utjecaja različite je strukture – od teorijsko-metodoloških ishodišta do praktičnog rada. Pitanje je kako su tako velike promjene utjecale na razvoj pedagogije u Hrvatskoj? Ovim se radom odgovara na to pitanje utvrđivanjem tema koje su istraživane u pedagogiji u Hrvatskoj tijekom triju navedenih etapa. Pregledom po jednog desetljeća unutar svake etape, studijom slučaja utvrđeno je koje teme dominiraju pedagogijskim istraživanjima u Hrvatskoj na temelju: analize tema svih doktorskih disertacija (kao formalne inicijacije u znanstvena istraživanja) koje su obranjene iz pedagogije, kao i tema svih radova koji su objavljeni u časopisu Napredak (za vrijeme socijalizma nosio je naziv Pedagoški rad) – vodećem pedagogijskom periodiku tijekom cjelokupnog razmatranog razdoblja.