Obrazovni efekti kontekstualnog i dekontekstualnog učenja u nastavi srpskog jezika
DOI:
https://doi.org/10.7251/FLZB2324259SKljučne reči:
Kontekstualno učenje, dekontekstualno učenje, tradicionalna nastava, obrazovni efektiApstrakt
Rad predstavlja eksperimentalno istraživanje u kojem su osvijetljeni teorijski, pedagoško-psihološki, didaktički i funkcionalni metodički aspekti kontekstualnog učenja u tradicionalnoj nastavi. Polazeći od tih analitičko-sintetičkih i komparativnih pristupa inventivno je operacionalizovan tematski prikladan metodološki koncept naučne valorizacije obrazovnih efekata kontekstualnog i dekontekstualnog učenja u nastavi u okviru posebno konstruisanih sistema vježbi u nastavi srpskog jezika. Tokom školske 2019/2020. godine, nakon savjetodavnog rada sa eksperimentatorima u dvije etape, uspješno je realizovano istraživanje i provjeren didaktički eksperiment u okviru nastavnog predmeta srpski jezik sa eksperimentalnim i kontrolnim grupama. Uzorak su bili učenici petog razreda JU OŠ „Sveti Sava“ u Bijeljini. Studiozna analiza i sinteza kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja inicijalnih i finalnih ispitivanja nedvosmisleno ukazuju na naučno pouzdane generalizacije obrazovnih efekata kontekstualnog učenja u nastavi srpskog jezika u modelu tradicionalne nastave. Kod učenika koji su učili kontekstualno evidentni su bolji obrazovni efekti u brzini čitanja, razumijevanju pročitanog teksta, kulturi pismenog izražavanja, razvoju rječnika. Kontekstualno učenje nije doprinijelo značajnijem intenziviranju znanja iz gramatike i pravopisa. Dati rezultati ukazuju na značaj primjene kontekstualnog učenja u nastavi srpskog jezika i veliku mogućnosti implementacije ovakvog vida učenja i rada u savremenoj školi, dajući značajan doprinos razvoju pedagoške misli, didaktike i savremene metodike razredne nastave.
Reference
Beatson, G. (1972). Steps to an ecology of mind. Northvale: Jason Aronson, Inc.
Biggs, J. B., Kembler, D., & Leung, D. (2001). The revised two-factor study process questionnaire: R-SPQ-2F. British Journal of Educational Psychology, 71, 133–149.
Brown, B. L. (1998). Applying constructivism in vocational and career education. Information Series No. 378. Columbus: ERIC Clearinghouse on Adult, Career, and Vocational Education, Center on Educational and Training for Employment, The Ohio State University.
Brown, T. A. (2015). Confirmatory factor analysis for applied research (2nd ed.). The Guilford Press.
Cohen, J. (1988). Statistical power analysis for the behavioral sciences (2nd ed.). Lawrence Erlbaum Associates.
Cohen, B. H. (2008). Explaining psychological statistics (3rd ed.). John Wiley & Sons, Inc.
Crocker, L., & Algina, J. (2006). Introduction to classical and modern test theory. Mason, OH: Cengage.
Dewey, J. (1952). Experience and education. The Macmillan Company.
Hamilton, J., & Singwhat, T. (2010). Teaching and learning: ASEM blended learning system approach. Higher Education Research and Development, 29(1), 1–16.
Harwell, M. (2003). Summarizing Monte Carlo results in methodological research: The single-factor, fixed-effects ANCOVA case. Journal of Educational and Behavioral Statistics, 28, 45–70.
Ilić, M. (2015). Didaktika i sloboda učesnika nastavnog procesa. In Zbornik radova Nauka i sloboda (pp. 645–667). Istočno Sarajevo: Filozofski fakultet Pale.
Ilić, M. (2017). Kontekstualizovana nastava u teoriji i praksi. In Zbornik Banjalučki novembarski susreti (pp. 391–408). Banja Luka: Filozofski fakultet.
Ilić, M. (2020). Didaktika. Banja Luka: Filozofski fakultet.
Johnson, P. O., & Fay, L. C. (1950). The Johnson-Neyman technique: Its theory and application. Psychometrika, 15(4), 349–367.
Johnson, E. B. (2002). Contextual teaching and learning: What it is and why it’s here to stay. Thousand Oaks, CA: Corwin Press.
Pavlović, Z. (2016). Prezentovanje znanja u udžbenicima fizike. Filozofski fakultet, Istočno Sarajevo.
Piters, R. Stanley. (2012). Ciljevi obrazovanja – Pojmovno istraživanje. Reč, 28, 11.
Puri, M. L., & Sen, P. K. (1969). Analysis of covariance based on general rank scores. Annals of Mathematical Statistics, 40, 610–618.
Rutter, M. (1983). School effects on pupil progress: Research findings and policy implications. Child Development, 54(1), 1–29.
Rutherford, A. (1992). Alternatives to traditional analysis of covariance. British Journal of Mathematical and Statistical Psychology, 45(2), 197–223. https://doi.org/10.1111/j.2044-8317.1992.tb00988.x
Stepansky, V. I. (2006). Psihoinformatsiya: Teoriya i eksperiment. Moscow: Moscowskij psihologosotsialnyj institut.
Schunk, D. (2005). Commentary on self-regulation in school contexts. Learning and Instruction, 15, 173–177.
Špijunović, K., & Maričić, S. (2017). Kontekstualni pristup učenju i poučavanju u početnoj nastavi matematike. In Banjalučki novembarski susreti 2016. Filozofski fakultet, Banja Luka.
Verbitsky, A. A. (2004). Kompetentnostny podkhod i teoriya kontekstnogo obucheniya. Moscow: ITS PKPS.
Verbitsky, A. A., & Kalashnikov, V. G. (2010). Category of “context” in psychology and pedagogics. Moscow: Logos.
Wilcox, R. R. (2003). Applying contemporary statistical procedures. San Diego, CA: Academic Press.
##submission.downloads##
Objavljeno
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Aуторство-Nekomercijalno-Bez prerade 4.0 Internacionalna licenca.
