Helenističko pedagoško nasljeđe
DOI:
https://doi.org/10.7251/FLZB2223085BKljučne reči:
helenizam, pedagoško nasljeđe, Aleksandrija, leksandrijska filozofska škola, katihizatorska školaApstrakt
Helenizam predstavlja spoj helenske kulture sa orijentalnom. Istoriogra fija nije bila izgradila jedinstvo mišljenja kada su u pitanju kako geografske, tako i hronološke granice helenizma. Raniji helenizam traje do 1. vijeka prije nove ere, a pozni od početka 1. vijeka prije nove ere i traje do početka 6. vijeka nove ere (Kalezić, 2005). Budući da je u pitanju duži vremenski period u kojem se prepliću dvije epohe – antička i ranohrišćanska – bilo je, s jedne strane, vrlo izazovno, a sa druge, zahtjevno proučiti susret ove dvije epohe, posebno sa pedagoškog aspekta. Zato smo postavili cilj ovog rada: proučiti helenističko pedagoško nasljeđe. Cilj je operacionalizovan na zadatke: 1) proučiti značenje i porijeklo izraza helenizam; 2) proučiti i analizirati susret antičke i ranohrišćanske epohe; 3) proučiti katihizatorsku/ bogoslovsku školu u Aleksandriji. U skladu s ovako postavljenim zadacima koncipirali smo poglavlja u radu. Tokom proučavanja korišćene su metoda teorijske analize i istorijska metoda. Rezultati proučavanja predstavljeni su u radu. Za naredno proučavanje bilo bi značajno sagledati pedagoške elemente iz helenske kulture u zemljama koje su je naslijedile (Rimsko carstvo, Vizantija).
Reference
Bralić, Ž. (2009). Visoko obrazovanje u ranom hrišćanstvu – Klement i Aleksandrijska katehetička škola. Godišnjak Fakulteta bezbednosti, 223–244.
Đurić, M. (2003). Istorija helenske književnosti. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Gregorić, P., Grgić, F. i Grgić, M.-H. (ur.) (2005). Helenistička filozofija – Epikurovci, stoici i skeptici. Zagreb: Kruzak.
Grupa autora. (2008). Istorija čovečanstva. Grčka. Beograd: Mono i Manjana
Jeger, V. (2007). Rano hrišćanstvo i grčka paideja. Beograd: Službeni glasnik.
Jovanović, M. (2011). Iz Hermesove palestre - prilog istoriji klasične filologije kod Srba. Beogad: Filološki fakultet.
Kalezić (2005). Antička filosofija. Beograd: Izdavački fond Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke i Pravoslavni bogoslovski fakultet.
Papazoglu, F. (1995). Istorija helenizma, Vladavina Aleksandra Velikog Doba Dijadoha. Beograd: Nauka i društvo.
Petronijević, B. (2002). Predavanja iz istorije filosofije. Beograd: Plato.
Poljak, M. (2009). Filon Aleksandrijski kao spona između antike i srednjeg vijeka. Filozofska istraživanja, 116/29, 657–668.
Pranjić, M. (2012). Odgojno-teorijska dvojba ranog kršćanstva. Crkva u svijetu, 3, 322-347.
Ranovič, A. B. (1962). Helenizam i njegova istorijska uloga. Sarajevo: Veselin Masleša.
Ristović, N. (2005). Starohrišćanski klasicizam. Pozitivni stavovi starohrišćanskih pisaca prema antičkoj knjizi. Beograd: Čigoja štampa.
Ristović, N. (2010). Hrišćanstvo i antičko nasljeđe. Beograd: Institut za teološka istraživanja.
Sando, D., Živković. I. (2015). Pravoslavna pedagogija. Beograd: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne vrkve.
Sladoje Bošnjak, B. (2018). Teoantropološki aspekti u vaspitanju. Beograd: Jasen.
Stamatović, S. (2022). Pojam helenističke filozofije (doktorska disertacija). Split: Filozofski fakultet.
Šestun, I. G. (2013). Pravoslavna pedagogija – ontološke i istorijsko-teorijske osnove pedagogije pravoslavne civilizacije. Kragujevac: Kalenić.
Šijaković, B. (2013). Prisutnost transcendencije. Helenstvo, Hrišćanstvo, Filosofija. Beograd: Službeni glasnik.
Žlebnik, L. (1983). Opšta istorija školstva i pedagoških ideja. Beograd: Prosvetni pregled i Gornji Milanovac: Dečje novine.
##submission.downloads##
Objavljeno
Licenca

Ovaj rad je pod Creative Commons Aуторство-Nekomercijalno-Bez prerade 4.0 Internacionalna licenca.